Kubanska avantura

Na kraju sveta … i još dalje!

Ako vam kažem da sam do tog mesta putovala kolima, pa avionom, zatim autobusom, pa brodom i to tri dana, biće vam jasno da se radi o skrivenom raju za ronioce a posebno podvodne fotografe i snimatelje. To je mesto koje je zbog embarga i izolovanosti ostalo netaknuto i gde samo mali broj ronilaca ima privilegiju da uživa i bude u kontaktu sa prirodom i podvodnim živim svetom. Tu nema ribarenja, izlivanja nafte i plovnih puteva komercijalnih brodova. To je mesto gde ljudska ruka nije nanela štetu ... još uvek.

Jardines de la Reinar

Na brodu, okružena samo nepreglednom pučinom nisam mogla da verujem da će se posle toliko sati provedenih u nebeskom i morskom plavetnilu pojaviti bilo šta. A onda, na horizontu ugledah skupinu malih ostrva. Među njima, u šumi mangrove, nalazi se i skrivena laguna. Tortuga. Plutajući maleni hotel sa svom ronilačkom logistikom ali na sreću za samo 15-tak ronilaca i članove posade. Iz oduševljenja ambijentom trglo me je prvo upozorenje: “Podsećamo vas da ste ovde samo gosti, pa se tako i ponašajte. A Gustav je zadužen da motri na vas.” American saltwater crocodiels dugačak 3 metra.

I po prvi put u životu imala sam priliku da ujutru u 6.25 posmatram zalazak meseca sa jedne, a izlazak sunca sa druge strane i sve to vreme pijući kapućino i ćaskajući sa mojim novim prijateljem Gustavom. Nestvaran, neponovljiv i zauvek upisan u neku fiokicu moga mozga osećaj. A tih dana će se fioka još puniti …

Imala sam jaku, neostvarenu želju da ronim sa krokodilima. Kada me je čuveni svetski fotograf Michael Aw (director Ocean Geographic Society) pozvao da budem deo ove ekspedicije, bila sam vise nego srećna. Napravili smo sjajan dogovor da na ovom putovanju ja njemu budem model a da on meni organizuje ronjenje sa ajkulama i krokodilima onako kako ja želim. Oči u oči .

Svakog dana se pravilo po tri zarona sa bocama i jedan na dah sa krokodilima. Dah ili bez daha svakako vredi opisati ronjenje sa krokodilima koje je za moju 33 godina dugačku ronilačku karijeru ostavilo snažan utisak.

Američki krokodil naseljava priobalna područja. Među retkima je koji žive u slanoj vodi. Mogu naseljavati plaže i ostrva bez imalo vode, kao što su to mnoga ostrva na Karibima i Bahamima. Bez obzira na veličinu retko napadaju velike životinje kao drugi krokodili. Najčešće se hrane ribom, drugim reptilima, pticama, i malim sisarima. Kao i svaki drugi veliki krokodili, američki krokodil je potencijalno opasan za ljude, ali nije veoma agresivna vrsta i napadi su retki. Prosečne odrasle jedinke su dužine od 2.9-4m i težine do 380kg za muške primerke, dok su ženke od 2.5-3m dužine i težine do 175kg. Američki krokodil se smatra ugroženom vrstom u skoro svim krajevima koje naseljuje.

Zašavši u jednu od sakrivenih laguna čamac se zaustavio i Noel je glasno počeo da doziva El Nina, najvećeg krokodila iz te familije. Posle nepunih dva minuta iz šume mangrove “plutajuće oči” su počele da se graciozno primiču čamcu sa svih strana. Uskoro smo bili okruženi sa četiri krokodila. Na znak koji deao Michael Aw lagano smo skliznuli u vodu. Naoružana do zuba sa fotoaparatima, blicevima, ručkama i portovima bila sam srećna jer sam taj dan pored bliceva ponela i nova Keldan svetla, pa je moj “štit” od opreme bio poprilično impozantan i ulivao mi je poverenje. Na meni maska, disaljka, odelo i peraja i nikad tiši buć u vodu. Po prvi put u životu sam zažalila što nemam oči i pozadi! Ali imala sam Saru. Takođe, veoma hrabra žena ali bez aparata je bila naš anđeo čuvar. Nalazila se nekoliko metara iza nas i obaveštavala nas ako bi se družini priključio novi krokodil. Sve dok ih imate na oku stvari su pod kontrolom. Ali kada krokodil zaroni, zamuti pesak i nađe se “negde” ispod vaših nogu, onda ste odjednom ponosni na samog sebe kako znate da vozite peraja i u nazad. Sa čamca je pomoću “štapa i kanapa” bio bacan mamac sa piletinom na koju krokodili obožavaju. Tako graciozni , tako smireni, na dodir su nežniji od svih tašni, cipela i kaiševa od krokodila na svetu!

Ukoliko bi se ko od fotografa previse približio otvarali su čeljusti pokazujući nizove ozbiljnih zuba sa kojma nije bilo pregovora. Na taj način su davali do znanja gde je njihova teritorija i gde nismo pozvani. Poslednjeg dana me omanji krokodil od 2 metra pratio nekih dvadesetak minuta. Shvatila sam da želi da se druži sa mnom ali nisam znala šta to druženje sve podrazumeva pa sam ispružila svoje moćno Subal kućište isped sebe pokazujući mu da smo sada približne veličine, mada ne i istog broja zuba. Neki od vas su me pitali odakle ta želja za ronjenjem sa tako opasnom i nepredvidivom životinjom? Moja osnovna želja je da ronim sa svim bićima koja nastanjuju reke, jezera, mora, okeane i upoznam njihove navike, ponašanje, promene. Da, ponekad su ti susreti rizični ma koliko dobro organizovani uvek nešto može da pođe po zlu. Ali postoje dve vrste ljudi na ovoj planeti: oni koji skuvaju omiljenu kafu, puste muzikicu, uključe lap top i istražuju plavu planetu surfujuci po netu. A postoje i oni drugi koji započnu svoje ronjenje isto tako uz kaficu istražujući potrebne podatke po netu. Ali po završetku kafe ustaju, uzimaju svoju ronilačku opremu i kreću na put da to i dožive. Ne treba ni da vam odgovorim u koju grupu ljudi spadam a kafu čak ni ne pijem .

Shark time

Od kad “jurim” ajkule po svetu uvek su to bili susreti gde ja poželim da priđem ajkuli. Što ja više ubrzavam ubza i ona, ja usporim, uspori i ona. Ali se razdaljina ne smanjuje. Ovoga puta je sve bilo drugačije. Ajkule u ovom kutku sveta čoveka ne smatraju neprijateljem, pa su nas puštale da im priđemo jako blizu. Naravno svemu tome je doprinela i kutija sa sardinama, tj njihov omiljeni dezert. Kad god pomenete reč ajkula, prva asocijacija je leđno peraje koje izranja iz vode i seče je praveći krug oko vas. I naježite se. A to je upravo taj trenutak koji mi čekamo. Ne da se vi naježite, nego da se ajkule okupe pa da se spustimo u to jato i postanemo deo njega makar na tren. Neke će da vas mimoiđu, neke će da vas zakače bočnim perajima, neke će prići da vas bliže pogledaju, a vi ćete dati sve od sebe da ovekovečite taj jedinstveni trenutak koji ćete posle prepričavati vašim unucima. Svoju decu preskočite, jer će poželeti da rade isto šta i vi.

The Caribbean reef shark je najrasprostranjenija ajkula u Karibskom moru. Naraste do 3m. Ova vrsta jako retko napada ljude. Ali je zato lovljena od ljudi zbog njenog mesa i ulja iz jetre.

Silky Shark je ime dobila po svilenkastom izgledu kože, sa prosečnom dužinom od 200 do 240cm, najviše do 3.3m. Ova ajkula nije stidljiva i ukoliko se useti ugroženom napašće. Roniocima i podvodnim fotografima se savetuje da ne prilaze previše blizu ovim predatorima.

Ovoga puta moje srce su osvojile Caribian Reef i Silky ajkule. Tako graciozne, tako dominantne klize bešumno svuda oko vas. Možete li da zamislite moju sreću kada me Michael Aw pitao da li bi volela da naučim da uspavam ajkulu? Znala sam da je to za njih totalno bezbolan čin i prepustila sam se lokalnom instruktoru da me obuči. Neverovatan osećaj kada se tako moćna životinja opusti u vašim rukama. Kada je budite osetite svu snagu njenog tela i koliko god da želite da pratite njen ritam plivanja, to je nemoguće.

Ne znam da li ću se vise ikada vratiti na ovo božanstveno mesto, jer ima još toliko mora i okeana koja želim da istražim ali će ovo mesto zauvek ostati u mom srcu kao i sećanje na ronjenje sa krokodilima, ajkulama i ogromnih kirnjama. Ono u šta želim da verujem, je to da će Jardines de la Reinar, uprkos promenama koje čekaju Kubu i uprkos njenom otvaranju ka svetu, ostati jedna vremenska kapsula koju čovek u godinama koje dolaze neće uništiti.

Štampa