Letnji centar Jaz - II deo - susreti sa retkim stanovnicima podmorja

U letnjem centru Jaz tempo ronjenja se iz dana u dan pojačava. Stabilno vreme nam omogućava da ronimo na prilično udaljenim pozicijama, na kojima i lokalni ronioci relativno retko rone. Jedno od tih mesta je i nama veoma omiljen Carevića potok. Nepristupačna uvala, do koje je jedino morem moguće stići, juče nas je obradovala podvodnim susretima sa zanimljivim podvodnim stanovnicima. Dva „dečejca“ natovarena duplim setovima boca, isplovila su u jutarnjim časovima iz uvale Jaz. Maestral je toga prepodneva malo ranije i jače počeo da duva, pa smo tokom vožnje imali „malo mora“. Duž obale smo prolazili dobro poznata mesta: uvalu Trsteno, plažu Ploče, rt Platamuni, Krekavicu i da bi se na kraju pred nama pojavila mala plaža koju su zimske bujice isklesale među stenama – Carevića potok.

Grupe su već unapred bile formirane tako da su ronioci brzo nestali ispod površine. Pod vodom raj! Vidljivost od nekih petnaestak metara i relativno toplo more (uvek može neki stepen više). Na pesku je sve vrvilo od skrivenih riba paukova koje bi se iznenada pojavljivale iz peska i još brže u njemu ponovo nestajale. Na dubini od dvadesetak metara naišli smo na čudnu „konstrukciju“ za koju nismo sigurni da li su u pitanju jaja nekog morskog stanovnika, ili pak neki organizam koji se hrani filtrirajući morsku vodu. Nastavili smo dalje i na trideset pet metara primetili munjevito kretanje na pesku. Kada smo prišli bliže, shvatili smo da je u pitanju veoma redak morski rak, kojem najčešće samo oči vire iz dna. Kada smo ga locirali, fotografisanje je moglo da počne. Po dolasku u pliću vodu, primetili smo veći broj murina od kojih su neke bile prilično velike za jadranske pojmove. Španski plesači, ma koliko bili elegantni i lagani odmah su postali meta objektiva naših foto aparata. Pred kraj zarona otkrili smo čak šest raža drhtulja, na koje smo potrošili poslednje kilobajte na memorijskim katicama.

Pauzu smo proveli na plažici, dremajući u hladu i razmenjujući utiske. Nakon dva sata pauze krenuli smo na novi zaron. Priča je veoma slična, samo što su sada raže drhtulje bile zvezde ronjenja. Uveče, iako prilično umorni od celodnevnih aktivnosti, jedva smo dočekali da ovekovečene podvodne susrete vidimo u računaru. I da ih podelimo sa vama ...

.

Štampa El. pošta

Prijatelji kluba

Oni bez kojih bi naši zaroni ostali još jedan log u karnetu a ne priča u filmu i slici