Letnji centar Jaz - I deo - prvih deset dana

“Veliko more” kako se u klubu naziva period ronjenja u Crnoj Gori preko leta, je započelo Sizifovskim pakovanjem opreme i dugim putovanjem ka Jazu. Uz udarničku pomoć Tidže, Branke, Spaleta, Bele i Miloša veliki WV LT 35 i prikolica su napakovani i veliki transport je počeo. Kada nam se u Užicu pridružio i Branko ekipa je bila kompletna. Na Jaz smo stigli u popodnevnim časovima a dizanje kampa je moralo da bude pomereno zbog ozbiljnog pljuska koji nas je dočekao. 

Sutradan ujutro prionuli smo na formiranje ronilačkog kampa. Prvo je podignut glavni šator, među roniocima poznat kao “zverinjak” u koga je smeštena kompletna oprema. Zatim je usledilo podizanje pomoćnog šatora, pravljenje tuš kupatila, stepenica ka plaži...

Problemi sa trofaznom strujom su relativno brzo rešeni i kamp je mogao da počne sa radom. Krenula su ronjenja: Pečurke, Calypso Beach, Ponta Jaz i Carevića potok.

Na ovoj poslednjoj poziciji smo baš juče ronili. Carevića potok je najdalja lokacija do koje trenutno “dobacujemo”. Udaljeno od ljudskih naselja i bez prilaza sa kopna, ovo mesto je još uvek netaknuto. Voda bistra i topla (23° C) a more jedva ustalasano. Idealni uslovi za ronjenje. A pod vodom akvarijum... Prvi nam je dobrodošlicu poželeo španski plesač, da bi se druženje sa stanovnicima podmorja nastavilo sa rakom samcem, jednim manjim ugorom, ribom pauk i naravno murinama.

Dalje aktivnosti se nastavljaju sa markiranjem broda Orestte i ronjenjima u području rta Platamuni.

.

Štampa El. pošta

Letnji centar Jaz - II deo - susreti sa retkim stanovnicima podmorja

U letnjem centru Jaz tempo ronjenja se iz dana u dan pojačava. Stabilno vreme nam omogućava da ronimo na prilično udaljenim pozicijama, na kojima i lokalni ronioci relativno retko rone. Jedno od tih mesta je i nama veoma omiljen Carevića potok. Nepristupačna uvala, do koje je jedino morem moguće stići, juče nas je obradovala podvodnim susretima sa zanimljivim podvodnim stanovnicima. Dva „dečejca“ natovarena duplim setovima boca, isplovila su u jutarnjim časovima iz uvale Jaz. Maestral je toga prepodneva malo ranije i jače počeo da duva, pa smo tokom vožnje imali „malo mora“. Duž obale smo prolazili dobro poznata mesta: uvalu Trsteno, plažu Ploče, rt Platamuni, Krekavicu i da bi se na kraju pred nama pojavila mala plaža koju su zimske bujice isklesale među stenama – Carevića potok.

Grupe su već unapred bile formirane tako da su ronioci brzo nestali ispod površine. Pod vodom raj! Vidljivost od nekih petnaestak metara i relativno toplo more (uvek može neki stepen više). Na pesku je sve vrvilo od skrivenih riba paukova koje bi se iznenada pojavljivale iz peska i još brže u njemu ponovo nestajale. Na dubini od dvadesetak metara naišli smo na čudnu „konstrukciju“ za koju nismo sigurni da li su u pitanju jaja nekog morskog stanovnika, ili pak neki organizam koji se hrani filtrirajući morsku vodu. Nastavili smo dalje i na trideset pet metara primetili munjevito kretanje na pesku. Kada smo prišli bliže, shvatili smo da je u pitanju veoma redak morski rak, kojem najčešće samo oči vire iz dna. Kada smo ga locirali, fotografisanje je moglo da počne. Po dolasku u pliću vodu, primetili smo veći broj murina od kojih su neke bile prilično velike za jadranske pojmove. Španski plesači, ma koliko bili elegantni i lagani odmah su postali meta objektiva naših foto aparata. Pred kraj zarona otkrili smo čak šest raža drhtulja, na koje smo potrošili poslednje kilobajte na memorijskim katicama.

Pauzu smo proveli na plažici, dremajući u hladu i razmenjujući utiske. Nakon dva sata pauze krenuli smo na novi zaron. Priča je veoma slična, samo što su sada raže drhtulje bile zvezde ronjenja. Uveče, iako prilično umorni od celodnevnih aktivnosti, jedva smo dočekali da ovekovečene podvodne susrete vidimo u računaru. I da ih podelimo sa vama ...

.

Štampa El. pošta

Letnji centar Jaz - III deo - Mesec dana ronjenja

Uvek nam se čini da dobre stvari kratko traju. Tako je i ovih mesec dana na Jazu brzo proletelo. Stalna posada centra u sastavu Miloš, Bela, Branko, Ivana i Janez je ronila sa roniocima iz Sombora, Novog Sada, Zaječara, Niša, Subotice, Beograda, Poljske, Švedske, Kanade...

Poslednjih dana jula stigli smo da zaronimo na skoro svaku atraktivnu  lokaciju u akvatoriju Jaza. Bili smo na hridi Galiola koja je puna života i po količini ribe skoro da može da parira grebenima na Crvenom moru. Zavirili smo u tamu Saletove pećine i Potkaplja i još jednom se uverili da su to možda najlepša mesta za ronjenje na Crnogorskom primorju. Organizovali smo noćna ronjenja na kojima smo videli kokote, barakude, razne rakove, iglice, morske konjiće, lignje... Ivanine fotografije najbolje svedoče o tim retkim susretima.

Naša omiljena lokacija - Carevića potok nas je na najnovijim ronjenjima iznenadio sa još novih stanovnika. Osim raža drhtulja koje već redovno tamo viđamo, ovaj put smo sreli i dve ribe goluba. Gledajući ih, i fotografišući ih, kako elegantno plivaju, skoro kao da lete, nismo zaboravljali na njihove otrovne žaoke koje kriju u repu, pa su i fotografije napravljene sa distance.

Sve u svemu, loša vest je da je već mesec dana prošlo. Dobra vest je da je još trideset dana ronjenja pred nama.

.

Štampa El. pošta

Letnji centar Jaz - Leto za pamćenje

Susret sa „morskom pijavicom“. Vreme nam je ove godine bilo izuzetno naklonjeno. Od svih šezdeset dana nismo mogli da ronimo samo jedno pre podne. Ali i to je bilo za pamćenje. Nebo se iznenada smračilo. Oblaci su se spustili nisko, a pljusak se završio pre nego što je i počeo. Ali tada je krenuo vetar, koji je kišne oblake šetao duž horizonta. Tada su počele da se pojavljuju „morske pijavice“. To je neka vrsta mini tornada koji se ponekad može videti na Jadranu. Obično se iznenada pojave na pučini, neko vreme divljaju kovitlajući vodu i isto tako brzo nestanu. Imali smo priliku da vidimo kako se dve stapaju u jednu. Međutim, jedna od pijavica je prišla do plaže hotela „Posejdon“ gde je kao od šale par suncobrana i ležaljki uhvatila u vrtlog i podigla stotinak metara iznad magistrale. Na sreću, to je bila jedina šteta koju je napravila. Ubrzo se vreme stabilizovalo i popodne smo uveliko ronili.

Nakon šezdeset dana provedenih na Jazu, došlo je vreme za povratak. Ponovo se potvrdila činjenica da „sve što je lepo kratko traje“ ili nam se bar tako čini. Ovo leto je bilo jedno od najlepših do sada. Tokom rada centra sa nama su ronili ronioci iz cele Srbije, ali i iz Rusije, Kanade, Hrvatske, Švedske, Slovenije, Crne Gore, Francuske, Rumunije, Poljske, Italije ... Sve ih je vodio isti cilj – da zavire u podvodni svet ovog dela Mediterana i vide neke od specifičnosti crnogorskog podmorja. 

A ove godine nam je sreća (ili Bogovi mora?) bila naklonjena i moglo je svašta da se vidi. Na svakodnevnim zaronima uobičajeno je bilo videti hobotnice, jastoge, tabinje, manje kirnje, murine i škrpine. Noćna ronjenja su bila priča za sebe. Na samoj plaži Jaz, imali smo priliku da sretnemo barakude, jegulje, kokote, sipe, lignje, oktopode i morske konjiće. Od ronilačkih lokacija ove godine su najzanimljivije bile hrid Galiola koja po količini živog sveta skoro da može da parira grebenima na Crvenom moru. Zatim, nezaobilazni Carevića potok gde smo naučili tačna mesta gde žive elektrićne raže, riba golub, kolonija ribe pauk i jata barbuna. Saletova pećina je i ove godine bila izuzetno popularna među roniocima, kao i potkapina Krekavica (Potkaplje).

Kada svaki dan isplovljavate na more, šanse da vidite neke zanimljive stvari se znatno povećavaju. Ove godine smo na površini mogli da vidimo tune u lovu, zatim ribu bucanj kako se lenjo sunča, a pod vodom je jedna grupa ronilaca naišla na morsku lisicu (vrsta ajkule).

Osim ronjenja, ovo leto ćemo pamtiti i po odbojci na pesku koja se igrala do kasno u noć, druženjima uz roštilj u kampu i piceriji „Svetionik“(hvala Nikoli i Branki na gostoprimstvu), nezaboravne vožnje na banani, krofnici i skuteru, pričama sa Vasom uzgajivačem školjki sa plantaže „Solila“, tonskim skalama Stefanove trube, posmatranju zvezda (uz Vladina stručna tumačenja) sa krova naše „baze“ u Lastvi i prijateljstvom sa Kristinom, Batom, Sonjom, Mirašom, Miljanom, Dajanom, Kikijem...

Za nama ostaju sećanja zarobljena u gigabajtima piksela, a ispred nas su na vidiku već neke nove ronilačke priče i avanture. Do sledećeg leta, na plaži Jaz.

.

Štampa El. pošta

Stažna ronjenja na Adi Ciganliji

Nakon nekoliko dana kišnog vremena i zahlađenja, iskoristili smo prvi stabilan dan i u nedelju 12.09. zaronili ispod površine jezera. Uslovi za ronjenje su bili uobičajeni za ovo doba godine. Topla voda (22°C) i relativno slaba vidljivost (1.5 metar). U svakom slučaju dvanaest ronilaca našeg kluba je napravilo trenažni zaron tokom kojeg su ipak uspeli da se sretnu sa smuđevima, štukama, tolstolobicima, sunčanim karašima i ostalim stanovnicima Ade Ciganlije. Nakon letnjeg kampa na moru, prijao je povratak u slatke vode. Ronjenje na Savskom jezeru je uvertira za sledeći ronilački vikend, kada će ronioci kluba S.D.T. Svet Ronjenja otići u na ronjenje u jezerima Bele Crkve. 

Foto: Spale

.

Štampa El. pošta

Prijatelji kluba

Oni bez kojih bi naši zaroni ostali još jedan log u karnetu a ne priča u filmu i slici