RONILAČKI VIKEND - OBUKA I AVANTURA U BELOJ CRKVI

Ako ste preko Pančevačkog mosta, uspešno prošli kroz sve semafore do Pančeva, bez da vas je policija ne nekom od njih zaustavila, ako ste u Pančevu na velikom semaforu skrenuli desno, prošli Bavanište, Kovin, Dubovac, Vračev Gaj, kanal DTD i Delibarsku Peščaru, stigli ste na pravo mesto. Stigli ste u Vojvođansku Veneciju, kako nazivaju gradić na krajnjem jugu Banata, koji je 1717. godine osnovan kao Bela Crkva. Ako ste pri tom od onih koji su na taj put od 96 km od Beograda krenuli u petak!?  To može da znači da ste krenuli na jedan fantastičan ronilački vikend sa klubom Svet Ronjenja, na jednom od sedam jezera Bele Crkve, a može da znači i da ste se za dlaku mimoišli sa kolonom od 6 automobila kojima je prethodio beli kadet karavan sa svojom poznatom prikolicom punom ronilačke opreme i velikim žuti kanuom na svom krovu.Stigli smo u Belu Crkvu u 8:30. Čekale su nas spremne sobe u vilama okruženih šumom, svega par metara ispred jezera. Čekala nas je i gotova večera: fileti oslića u marinadi sa limunom i belim lukom uz krompir salatu i parolu da beli luk jedemo svi ili niko. Naravno oni koji nisu ispoštovali parolu su kasnije te večeri iz logičnog razloga izbegavali ostatak društva.Raspremanje ronilačke opreme, kompresora, kačenje kanapa za sušenje opreme je brzo završeno. Ivana u polusnu do posle ponoći dočekuje ostale članove ove vikend ekipe, a mi ostali je u dubokom snu podržavamo.

Ako ste preko Pančevačkog mosta, uspešno prošli kroz sve semafore do Pančeva, bez da vas je policija ne nekom od njih zaustavila, ako ste u Pančevu na velikom semaforu skrenuli desno, prošli Bavanište, Kovin, Dubovac, Vračev Gaj, kanal DTD i Delibarsku Peščaru, stigli ste na pravo mesto. Stigli ste u Vojvođansku Veneciju, kako nazivaju gradić na krajnjem jugu Banata, koji je 1717. godine osnovan kao Bela Crkva. Ako ste pri tom od onih koji su na taj put od 96 km od Beograda krenuli u petak!?  To može da znači da ste krenuli na jedan fantastičan ronilački vikend sa klubom Svet Ronjenja, na jednom od sedam jezera Bele Crkve, a može da znači i da ste se za dlaku mimoišli sa kolonom od 6 automobila kojima je prethodio beli kadet karavan sa svojom poznatom prikolicom punom ronilačke opreme i velikim žuti kanuom na svom krovu.Stigli smo u Belu Crkvu u 8:30. Čekale su nas spremne sobe u vilama okruženih šumom, svega par metara ispred jezera. Čekala nas je i gotova večera: fileti oslića u marinadi sa limunom i belim lukom uz krompir salatu i parolu da beli luk jedemo svi ili niko. Naravno oni koji nisu ispoštovali parolu su kasnije te večeri iz logičnog razloga izbegavali ostatak društva. Raspremanje ronilačke opreme, kompresora, kačenje kanapa za sušenje opreme je brzo završeno. Ivana u polusnu do posle ponoći dočekuje ostale članove ove vikend ekipe, a mi ostali je u dubokom snu podržavamo.

Kompresor je isključen, predavanja završena. Opremanje i zaron! Nemanja i Marijana spašavaju Mariju, (vežba za polaganje). Ljuba sa kompasom cilja drugu stranu jezera i nazad. Maja roni sa devojkama, cilja trsku, jer je čula da su tamo somići.  Ovog puta bez Djure, koji je odlučio da se pred venčanje malo odvoji od svoje buduće, osnuje zaron momaka i tako parira zaronu devojaka. Lepi Deki traga za kavezom sa ribama, umesto toga nailazi na devojke i svoju Olju i taj slučajan susret ga ispunjava više nego susret sa somićem od 80 kila o kome pecaroši pričaju celi dan.100 bara!!! Šta je sa tim bocama, jel ih Janez puni do pola ili vazduh samo tako nestaje, u glavnom ovi zaroni se mnogo brzo završavaju.  50 bara i izron! Sa obale se čuju poznati glasići: „Nemanjeeeee, ronioceeee, Majoooo“.  Sledi veselo prenošenje utisaka, večera,  torta sa jagodama i šlagom i kao šlag na tortu sa jagodama i šlagom sledi noćni zaron!  Oni koji su ronili uživali su pod vodom, a uživali su i oni koji su gledali jezero, koje je u tom trenutku bilo prošarano svetlosnim snopovima lampi.

Drugo jutro, drugi dan! Temperatura vazduha 30 stepeni, temperatura vode - 21 stepen,. pritisak u bocama- Janez obećava 200 bara! Novi gosti za taj dan pristižu. Zajednički doručak, opremanje i četvrti zaron, koji je kao i ostali prošao brže nego uobičajeno.  Sledi punjenje boca, ručak, odmor, ispiti AOWD i RD, vožnja klubskim kanuom po jezeru. Sledi peti zaron i polaganje ispita.  AOWD gađaju određenu tačku-kapiju izrona, RD uspešno spašavaju jedno drugo! Ostali  i dalje tumaraju za sirotim namučenim somićima, koji se, od ronioca koji su opseli celo jezero, nemaju gde ni sakriti. Mali grgeči su odustali od sakrivanja i bežanja, već su kada ove dosade naiđu, jednostavno ostajali na svojim mestima, a odustali su i pecaroši koji će svojim komšijama i unucima pričati o velikom ulovu koji im je zamalo i štap odneo i njih u vodu povukao, a koji je na žalost ipak nekako pobegao.  Pri izronu nas je dočekala kišica koja nas nije sprečila da se nauživamo fenomenalnog roštilja i proslavimo Janezov rođendan.

23:00h. Oprema i Mateja su spakovani, svetla pogašena, vile zaključane. Somići se iz dubine jezera osmehuju, radosni što one koji su rođeni da rone i naterani da rade, obaveze zovu nazad kućama, a ne znaju da ih već sutra ponovo čeka udvostručen broj udica ohrabrenih vešću da jezerom plivaju kapitalni primerci. Kolona auta sa nalepnicama ronioca na čelu sa belim kadetom-karavanom i prikolicom punom ronilačke opreme i velikim žutim kanuom na krovu prolazi kroz Delibarsku Peščaru, preko kanala DTD, kroz Vračev Gaj, Dubovac, Kovin, Bavanište prema Pančevu i Beogradu.  Ako ste tog dana vozili u tom smeru, to može značiti da ste proveli jedan fantastičan i uspešan ronilački vikend sa Klubom Svet Ronjenja, a može značiti da ste za dlaku propustili taj provod. 

.

Štampa El. pošta

Prijatelji kluba

Oni bez kojih bi naši zaroni ostali još jedan log u karnetu a ne priča u filmu i slici