Mikovica pećina

O pećinskom ronjenju se dosta piše, a svi znamo da je to možda i najekstremniji način ronjenja. Međutim uvek treba od negde početi. Od jednostavnijeg ka težem. Mikovića špilja je sigurno jedna od najatraktivnijih pećina na Jadranskom moru, koja je dostupna rekreativnim roniocima. Akvatorij grada Bara u Crnoj Gori se zaista može pohvaliti zanimljivim lokacijama za ronjenje, među kojima Mikovića špilja zauzima važno mesto.

Nalazi se u neposrednoj blizini uvale Bigovica. Dobila je ime po pioniru barskog ronjenja Miodragu Mikoviću koji ju je pronašao i istražio. Ulaz u pećinu je izuzetno velik i nalazi se na dubini od 7 metara. Sama pećina ulazi oko 70 metara u kopno. Prvo se nailazi na veliki hol, sa peščanim dnom. Kada se odatle pogleda ka ulazu, može su uživati u predivnom azurnom plavetnilu nepravilnog oblika koji formira ulaz. Odatle se pećina račva u dva kraka. Desni krak se vrlo brzo sužava i na dva mesta je toliko uzan, da ronilac jedva može da prođe. Na kraju se nalazi sifon. Zbog uzanosti, rekreativni ronioci ne ulaze u ovaj deo pećine. Levi krak je veoma širok. Dno je kamenito i rizik od zamućenja je veoma mali. Čak i ako se sediment podigne vrlo brzo se staloži. Daljom penetracijom, nailazi se na zonu mešanja slatke i slane vode. Kada se prođe kroz taj sloj ostaje potpuno slatka voda, značajno niže temperatura i velike prozirnosti. Stene postaju savršeno uglačane. Na kraju pećine se takođe nalazi sifon, sa vazduhom koji se može disati. Povremeno se nailazi na formacije saliva – pećinskog nakita neobičnih oblika.

U oba kraka pećine je postavljena ariana, koja se po potrebi, može pratiti do izlaza. Zbog svih navedenih karakteristika, Mikovića špilja predstavlja odličan poligon ali i adrenalinski doživljaj za rekreativne ronioce.

07 Model Ivana OK Photo By Janez Kranjc
02 Model Ivana OK Photo By Janez Kranjc
03 Photo By Ivana OK
05 Model Ivana OK Photo By Janez Kranjc
06 Model Ivana OK Photo By Janez Kranjc
01 Model Ivana OK Photo By Janez Kranjc

Foto: Ivana O.K. , Janez Kranjc

Štampa El. pošta

Prijatelji kluba

Oni bez kojih bi naši zaroni ostali još jedan log u karnetu a ne priča u filmu i slici